Shipyard Kraljevica
Naziv
Shipyard Kraljevica
Kategorija
01 Architecture related to maritime heritage
Klasifikacija prema RKD
Science and engineering • Profane architectural heritage
Vrsta
Immovable cultural heritage
Država
Croatia
Opis
Razvitak je grada, ali i njegova brodogradilišta najviše povezan s pojavom habsburškog cara Karla VI. početkom 18. stoljeća. U ovome su gradu ipak i ranije postojale utvrde, odnosno dvorci, i to dvorac Zrinskih ili Stari grad i Novi grad, dvorac Frankopana.
Razvojni put brodogradnje u Kraljevici možemo pratiti od nastanka arsenala za ratnu mornaricu, zatim tijekom 19. stoljeća u gradnji jedrenjaka duge i obalne plovidbe, a od početka 20. stoljeća u gradnji željeznih i čeličnih parobroda. Početkom 18. stoljeća, tj. 1719. godine, u okolicu je Kraljevice stigao Danac Foke Gersen, brodograditelj carskih ratnih brodova, i to radi pregleda šuma i izbora prikladna drva za brodogradnju. Car je Karlo VI. 1723. godine odredio Ernesta Deichmanna da pripremi izgradnju luke u Kraljevici. Iako je Deichmann smatrao i Bakar pogodnom lokacijom, odlučio se za Kraljevicu. Po njegovu mišljenju u njoj je bilo mjesta za 10 do 12 brodova, a iz Hrvatskog se primorja moglo sabrati tri do četiri stotine mornara vičnih moru koji bi se mogli osposobiti za službu na ratnim brodovima. Prema P. Kandleru, car je 1725. godine imenovao Deichmanna viceadmiralom austrijske ratne mornarice. Car stiže u Trst 1728. godine, a nakon toga je, točnije 17. rujna 1728. godine, boravio u Rijeci i u Kraljevici. Nakon povratka u Beč car je izdao rezoluciju o izgradnji brodogradilišta u Kraljevici. Padom je Venecije 1797. godine prestala gradnja ratnih brodova u Kraljevici, a ratna se baza austrijske mornarice seli u Veneciju.
Brodograđevna je djelatnost u Kraljevici prvih četrdeset godina 19. stoljeća bila gotovo zanemariva. Godine 1835. dolaze u Kraljevicu Englezi – braća Pritchard, John i Thomas. Razdoblje je od 1833. do 1869. godine i inače predstavljalo vrhunac u izgradnji brodova a braća su Pritchard već do 1847. godine sagradila 15 brodova, ukupne nosivosti 5.311 registarskih tona. No smrću je Johna Pritcharda 1847. godine prestala brodograditeljska aktivnost u Kraljevici prve polovice 19. stoljeća.
Šezdesetih godina 19. stoljeća u Kraljevici je djelovao Vatroslav Arćanin, čiji originalni nacrt barka Grad Karlovac posjeduje Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka. Arćanin je, prema podacima, jedrenjake gradio već od 1855. godine. Od 1855. do 1895. sagradio je 17 jedrenjaka duge plovidbe, ukupne nosivosti 7.513 registarskih tona.
Zadnja su dva desetljeća 19. stoljeća unijela bitne promjene u brodograđevnu djelatnost u Kraljevici. Kako je 1882. godine u Rijeci osnovana Adria, parobrodarsko društvo, Ugarska sve više ulaže sredstava i u brodogradnju. Stoga je i to treće razdoblje razvoja kraljevičke brodogradnje neposredno vezano uz habsburški, odnosno ugarski interes. Početkom 20. stoljeća brodogradilište je prešlo pod upravu riječkog Danubiusa, i takvo je stanje ostalo sve do kraja Prvoga svjetskog rata.
Između dva svjetska rata nastao je konzorcij, između brodogradilišta Split i Jadranskog brodogradilišta Kraljevica. Oni su se udružili u tvrtku Jadranska brodogradilišta A.D. Split-Kraljevica, 1935. Novu tvrtku osnovala je skupština dioničara obaju brodogradilišta koja je održana u beogradu, 27. 10.1935. Konačno novo ime tvrtke zaživjelo je od 1.veljače 1936. Tijekom drugog svjetskog rata pri bombardiranju i miniranju uništeno je oko 60% brodogradilišnih kapaciteta, tako da je brodogradilište Kraljevica nakon završetka rata rekonstruirano, prošireno i modernizirano. Međutim, nakon Drugog svjetskog rata, brodogradilište je nazvano Titovo brodogradilište (jer je u njemu 1925. - 1926. radio i Josip Broz Tito, koji je bio vođa Komunističke partije Jugoslavije tijekom Drugog svjetskog rata i doživotni predsjednik poslijeratne Jugoslavije), ali je nakon raspada SFRJ i osamostaljenja Hrvatske 90-ih godina 20. stoljeća, preimenovano u Brodogradilište Kraljevica. U brodogradilištu su se najviše gradili putnički i ratni brodovi. Nakon 283 godine, brodogradilište je prestalo postojati odlukom Vlade Republike Hrvatske o stečaju u lipnju 2012. godine. Danas u njegovom prostoru djeluje tvrtka Dalmont, koja gradi nove, manje brodove i obavlja remonte.
U sastavu brodogradilišta Kraljevica nalazi se i dislocirana zbirka maketa brodova Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka. Ona sadrži makete brodova koji su se gradili od vremena carice Marije Terezije pa do kraja 20. stoljeća.
