Nicolò Crespi, podrijetlom iz Riminija, otvara u Rijeci manufakturu konopa 1764. godine, čija se glavnina proizvodnje usmjerila na izradu konopa za brodove. Giovanni Sirola postaje vlasnik te manufakture oko 1860. godine i modernizira je. Sirola također seli manufakturnu proizvodnju u novu veću građevinu, za čiji je projekt zadužio Emilija Ambrosinija 1901. godine. Riječ je o jednostavnoj građevini pravokutna oblika s naglašenim centralnim prostorom gdje je bila smještena sala za predionicu konopa. Dekoracija kojom se Ambrosini ovdje izražava upućuje na skromne, ali uočljive secesijske elemente. Zgrada je danas u raspadnutom stanju, bez krovišta. To je sve što je ostalo sačuvano od nekadašnje Riječke tvornice konopa. Početkom 20. stoljeća tvornica je izrađivala konope za austrougarsku flotu u Puli, za riječku Tvornicu torpeda i za Brodogradilište 3. maj. Tijekom Prvoga svjetskog rata tvornica doživljava krizu iz koje teško izlazi, da bi ju nova kriza zaskočila neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. U poduzeću se počinju izmjenjivati vlasnici, a 80-ih godina 20. stoljeća, cjelokupna proizvodnja seli na Škurinje. Cijelo je postrojenje razrušeno pri izgradnji trgovačkih centara.