Postojanje stajaćih tunera u Bakarcu seže do 13. stoljeća, kada je gospodarska organizacija Knežije vinodolske i Gospoštije Hreljin u stajaćim ribolovnim naprava za lov tuna u Bakarcu imala jedno od najjačih materijalnih uporišta. Iste tunere najdulje su se (do 70-ih godina 20. stoljeća) unutar čitavog kvarnerskog područja očuvale u uporabi. Sporadično su obnavljane (budući sazdane iz relativno trošnog materijala) 1986., a potom i 2007. godine. Njihova obnova predstavlja svojevrsnu memoriju kako na povijesnu prisutnost tako i na radni proces ove vrste ribolovnih naprava na Jadranu. Bakaračke tunere neosporno pridonose vizualnom identitetu krajolika.
Valorizacija
Nakon što ste posjetili Bakar, čija je urbanistička cjelina proglašena zaštićenim kulturnim dobrom, na drugoj strani zaljeva dočekat će vas Bakarac, poznat po buri, ali prije svega po tunerama. Tunere su promatračnice s ljestvama, podizane zbog jedne od najznačajnih aktivnosti kvarnerskih ribara, tunolova. Višestoljetna tradicija i jedinstveni način izlova tune na sjevernom Jadranu obilježili su trajno život mještana Bakarca. Bakaračke tunere svjedoci su takvog načina tunolova još od doba Zrinskih i Frankapana pa sve do 1970-ih kada su ove tunere bile posljednji put u funkciji.
"Ne zna se" - govorilo se za tune kao i za smrt - "ni ure ni časa, kad će doć".
Ponekad ih nije bilo danima, drugda u jednom danu nekoliko puta. Eto, i baš ta neizvjesnost, ta stalna pripravnost, to vjerovanje da će doći, da one moraju doći... stvarala je kod ribara određenu psihološku predispoziciju, tempiranu na strelovitu reakciju kada se zrakom prolomio stražarev "Tira, tira, tira!" na taj zov, na taj praiskonski ribarski imperativ, jurnuše nezadrživo svi, i vičući kao u transu "tira, tira, tira..." prihvatiše lancanu da je maksimalnim ulogom snage u trku povuku, i što hitrije zatvore tuneru kako bi predusreli izlaz tuna iz kritičnog prostora."
(Antun Ružić - Barbić, Bakaračke tunere)
Premda je na širem području nekada egzistirao veći broj tunera, danas ih je očuvano svega nekoliko. Riječ je o rekonstrukcijama koje više nisu u izvorsnoj funkciji već predstavljaju svojevrsne kulturne memorije u prostoru, evociraju dane kada je lov na tune bio jedna od primarnih ribarskih aktivnosti.